Rashodi ZPP-a

Ovaj grafikon prikazuje razvoj rashoda zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) tijekom godina kao udjela u proračunu EU-a. Taj se udio smanjio u posljednjih 40 godina, sa 65,5 % 1981. na oko 23,5 % u 2022. To se smanjenje nastavilo i nakon proširenja EU-a.

Silazni trend udjela ZPP-a u potrošnji EU-a uglavnom je posljedica reformi ZPP-a i sve većeg udjela drugih politika EU-a u rashodima EU-a. Veća smanjenja u 2021. i 2022. povezana su s dodatnim ukupnim rashodima EU-a za sredstva instrumenta Next Generation EU.

^{Izvor: Rashodi ZPP-a, Europska komisija, GU za poljoprivredu i ruralni razvoj (Financijsko izvješće). Rashodi EU-a: Europska komisija, GU za proračun}

Ovaj grafikon prikazuje kretanje rashoda ZPP-a i promjenu politike.

• Tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća rashodi ZPP-a uglavnom su se odnosili na potporu cijenama putem tržišnih mehanizama (javna nabava, koja se naziva i intervencija, i izvozne subvencije), koja je do kraja desetljeća porasla zbog poljoprivrednih viškova.
• U okviru reforme ZPP-a iz 1992. potpora tržišnoj cijeni smanjena je i zamijenjena potporom za proizvođače u obliku izravnih plaćanja. Povećali su se i rashodi za mjere ruralnog razvoja.
• Proces reformi nastavljen je u okviru Agende 2000. Politika ruralnog razvoja uvedena je kao drugi stup.
• Reformom iz 2003. većina izravnih plaćanja odvojena je od aktualne proizvodnje jer su se temeljila na dotadašnjim prihodima poljoprivrednika. Rashodi za ruralni razvoj nastavili su rasti.
• U okviru provjere stanja 2008. nastavilo se s reformom ZPP-a te se dodatno smanjila potpora tržištu.
• Reformom iz 2013. zadržana je usmjerenost na tržište te je ojačana veza proizvodno nevezane izravne potpore s ekološkim i klimatskim mjerama.
• Unatoč proširenjima EU-a udio ukupnih rashoda ZPP-a u bruto domaćem proizvodu (BDP) zapravo se smanjio s 0,54 % 1990-ih na 0,36 % u 2022. Izlazak Ujedinjene Kraljevine iz EU-a doveo je 2021. do relativnog povećanja udjela na 0,38 % BDP-a EU-a.

^{Izvori: Rashodi ZPP-a: Europska komisija, GU za poljoprivredu i ruralni razvoj (Financijsko izvješće). Proračun za 2023.: GU za proračun. BDP: Eurostat. Godišnji rashodi u tekućim cijenama.
*2023.: proračunski iznosi}

Ovaj grafikon prikazuje kretanje rashoda ZPP-a od 1980.

• Od 2015. izravna plaćanja uključuju i obvezne i dobrovoljne programe, ovisno o odlukama država članica EU-a.
• Osjenčana područja na grafikonu pokazuju usmjerenost na okolišnu održivost. Osjenčano područje označava zeleno plaćanje (2015. – 2022.) i ekosheme (2023.), kao i udio omotnice za ruralni razvoj namijenjen mjerama u području okoliša i klime.
• Rashodi za ostale tržišne potpore u posljednjih nekoliko godina uglavnom uključuju rashode za nacionalne programe za vino, organizacije proizvođača u sektoru voća i povrća, program distribucije voća, povrća i mlijeka u školama, promidžbu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i pčelarstvo.

^{Izvori: Rashodi ZPP-a za protekle godine: Europska komisija, GU za poljoprivredu i ruralni razvoj (Financijsko izvješće), proračun za 2023.: GU za proračun. BDP: Eurostat i Global Insight
*2023.: proračunski iznosi}

Poljoprivredni faktorski dohodak je dohodak ostvaren od poljoprivrede koji se koristi za plaćanje: 

• unajmljenih/iznajmljenih proizvodnih čimbenika (kapital, plaće i zakup zemljišta) i
• vlastitih proizvodnih čimbenika (vlastita radna snaga, kapital i zemljište).

Taj koncept dohotka primjeren je za evaluaciju učinka promjena razine javne potpore (tj. izravnih plaćanja) na sposobnost poljoprivrednika da povrate kapital, isplate plaće i najamnine te nagrade vlastite proizvodne čimbenike. Taj pokazatelj dohotka omogućuje usporedbu jer se udio vlastitih i vanjskih proizvodnih čimbenika često znatno razlikuje među državama članicama EU-a.

Može se ustvrditi sljedeće:

• Mnogi proizvođači iz EU-a uvelike ovise o javnoj potpori (npr. izravna plaćanja, fondovi za ruralni razvoj). Prosječni udio izravnih plaćanja u EU-u u poljoprivrednom faktorskom dohotku u razdoblju 2017. – 2021. iznosio je 23 %. Međutim, među državama članicama EU-a postoje velike razlike, od 20 % ili manje u Cipru, Italiji, Malti, Nizozemskoj i Španjolskoj do više od 40 % u Češkoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Slovačkoj i Švedskoj. Uzimajući u obzir sve subvencije, udio ukupne potpore EU-a u dohotku od poljoprivrede u EU-u u prosjeku je dosegnuo 32 %.
• Te velike razlike u udjelu javne potpore u dohotku od poljoprivrede odražavaju trenutačnu raspodjelu potpore među državama članicama EU-a (uglavnom na temelju razlika u strukturi poljoprivrednih gospodarstava u svakoj od njih). Odražavaju i specijalizaciju država članica EU-a u različitim sektorima i razlike u konkurentnosti poljoprivrede u EU-u.

^{Izvori: Rashodi ZPP-a: Europska komisija, GU za poljoprivredu i ruralni razvoj (Financijsko izvješće).
*Te su države članice 2021. primile plaćanja u okviru instrumenta Next Generation EU.}