Glavni sadržaj
Agriculture and rural development

Pregled

EU aktivno podržava sektor voća i povrća svojim programom upravljanja tržištem, koji ima pet općih ciljeva:

  • konkurentniji, tržišno orijentiran sektor, ostvaren u suradnji s organizacijama proizvođača
  • manje krizom izazvanih variranja prihoda proizvođača
  • veća konzumacija voća i povrća u EU-u
  • šira primjena ekološki prihvatljivih uzgojnih i proizvodnih tehnika
  • promicanje kvalitete proizvoda te poboljšanje zaštite potrošača i transparentnosti primjenom tržišnih standarda.

Organizacije proizvođača

Organizacije proizvođača glavni su dionici u režimu za sektor voća i povrća. Uzgajivače se potiče da se učlane u takve organizacije proizvođača kako bi ojačali svoju poziciju na tržištu. Režim EU-a za voće i povrće financijskim doprinosima pomaže organizacijama proizvođača u provedbi operativnih programa.

Režim organizacije proizvođača obvezuje nacionalna tijela da priznaju sve skupine proizvođača koje se prijave za dobivanje statusa organizacija proizvođača ako ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

  • dobrovoljne su
  • pridonose općim ciljevima režima
  • svoju korisnost dokazuju opsegom i učinkovitošću usluga koje pružaju članovima.

Nacionalna tijela dužna su uspostaviti nacionalnu strategiju za održive operativne programe, u kojoj definiraju za koje se mjere mogu dobivati potpore. Relevantna nacionalna tijela moraju odobriti operativne programe organizacija proizvođača.

Europska komisija prati i vrednuje programe i nacionalnu strategiju na temelju zajedničkih pokazatelja uspješnosti. Organizacije proizvođača relevantnim nacionalnim tijelima podnose godišnja izvješća o provedbi svojih operativnih programa. Godišnja se izvješća moraju priložiti zahtjevu za potporu. Isto tako, svaka zemlja mora Europskoj komisiji poslati godišnje izvješće o svim svojim organizacijama proizvođača, operativnim fondovima i programima te planovima priznavanja.

Priznata organizacija proizvođača može uspostaviti operativni fond kako bi financirala svoj operativni program. Taj se fond financira iz financijskih doprinosa članova (ili same organizacije proizvođača) i financijske pomoći EU-a. Opće je pravilo da je financijska pomoć EU-a ograničena na 50 % ukupnog operativnog fonda, a u posebnim slučajevima može se povećati na 60 %.

U regijama u kojima proizvođači nisu osnovali veće organizacije, nacionalne vlade mogu pružiti financiranje iz svojih izvora u iznosu većem od operativnog fonda, koje u nekim slučajevima EU može djelomično nadoknaditi.

Država članica EU-a može na zahtjev organizacije proizvođača neka od pravila koja su dogovorena unutar te organizacije proglasiti obvezujućima, u ograničenom trajanju, za druge proizvođače u toj regiji ili regijama u kojima djeluje ta organizacija proizvođača.

Priznanje međusektorskih organizacija preferira se i u slučajevima kada dokažu da su dovoljno reprezentativne za različite kategorije zanimanja u sektoru voća i povrća i da poduzimaju praktične mjere koje pridonose ciljevima programa.

Korisne poveznice

Izvješća o sektoru voća i povrća

Organizacije proizvođača i međusektorske organizacije

Sprječavanje kriza

Kako bi se smanjilo variranje prihoda proizvođača u slučaju kriza, dostupno je financiranje EU-a za mjere za sprječavanje kriznih situacija i upravljanje njima koje provode organizacije proizvođača u okviru svojih operativnih programa.

Financiranje je dostupno za sljedeće mjere:

1. Povlačenja s tržišta

Ako se proizvodi povlače s tržišta i ne prodaju dalje, dostupna su financijska sredstva pod strogim uvjetima.

Za 16 glavnih proizvoda maksimalni iznosi potpore u slučaju povlačenja s tržišta – uključujući doprinose EU-a i organizacija proizvođača – utvrđeni su u Prilogu IV. Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2017/891.

Ako određena zemlja odluči dopustiti povlačenje drugih proizvoda, mora za njih utvrditi maksimalne iznose potpore. Povlačenja ne smiju premašiti 5 % količine proizvodnje pojedinog proizvoda koju organizacija proizvođača stavlja na tržište (u izračun ne ulaze količine namijenjene besplatnoj distribuciji).

Količina proizvodnje koja je stavljena na tržište izračunava se na temelju prosjeka protekle tri godine ili, ako ta informacija nije dostupna (npr. ako je riječ o novopriznatim organizacijama proizvođača), na temelju količine proizvodnje stavljene na tržište za koju je organizacija proizvođača priznata.

Nacionalna tijela određuju kako se proizvodi koji su povučeni mogu koristiti, ali jedna od mogućnosti mora biti besplatna distribucija. Proizvodi se mogu upotrijebiti u prerađivačkoj industriji ako to ne narušava tržišno natjecanje u predmetnim industrijama (u EU-u ili izvan njega).

2. Zelena berba i neubiranje

Pojam „zelena berba” odnosi se na potpunu berbu neutrživih (ali neoštećenih) proizvoda na određenoj obrađenoj površini prije uobičajene berbe. Pojam „neubiranje” odnosi se na neubiranje utržive proizvodnje s obrađene površine tijekom uobičajenog proizvodnog ciklusa, ali ne obuhvaća uništavanje proizvoda uslijed klimatskih nepogoda ili bolesti. Te mjere ne smiju imati štetan fitosanitarni utjecaj ili utjecaj na okoliš.

Moraju dopunjavati uobičajene uzgojne prakse i razlikovati se od njih. Mjere se ne smiju primijeniti na isti proizvod i istu površinu u bilo kojoj određenoj godini ili u bilo koje dvije uzastopne godine.

Države koje dopuštaju te mjere moraju donijeti detaljna pravila za njihovu primjenu i kontrolu.

Nacionalna tijela moraju utvrditi iznose naknade po hektaru (uključujući doprinose EU-a i organizacija proizvođača) koji pokrivaju jedno od sljedećeg:

  • samo dodatne troškove berbe (uključujući fitosanitarne mjere i mjere zaštite okoliša) ili
  • najviše 90 % maksimalne razine potpore za povlačenje.

3. Promidžba, informiranje i izobrazba

Države koje dopuštaju te mjere moraju donijeti detaljna pravila za njihovu primjenu. Aktivnosti u okviru mjera promidžbe i informiranja provode se uz druge tekuće aktivnosti promidžbe i informiranja predmetne organizacije proizvođača.

4. Osiguranje ljetine

Financijska sredstva EU-a dostupna su za osiguranje ljetine u aranžmanu organizacije proizvođača ili njezinih članova kako bi se pomoglo zaštititi prihode članova i pokriti tržišne gubitke u slučaju prirodnih katastrofa, klimatskih nepogoda, bolesti ili najezda štetnika. Nacionalna tijela moraju donijeti detaljna pravila za osiguranje ljetine, posebno kako bi se spriječilo narušavanje tržišnog natjecanja na tržištu osiguranja.

Nacionalna tijela mogu pružiti dodatnu nacionalnu financijsku potporu. Međutim, iznos ukupne javne potpore za osiguranje ljetine (EU-ove i nacionalne) ne smije premašiti sljedeće postotke premija osiguranja koje plaćaju proizvođači:

  • 80 % premije za osiguranje samo od gubitaka zbog nepovoljnih klimatskih uvjeta koji se mogu smatrati prirodnim katastrofama
  • 50 % premije za osiguranje za slučaj prirodnih katastrofa i drugih gubitaka uzrokovanih nepovoljnim klimatskim uvjetima ili za slučaj bolesti životinja/biljaka ili najezde štetnika.

Mjere osiguranja ljetine ne smiju pokrivati isplate osiguranja kojima se proizvođače obeštećuje za više od 100 % pretrpljenog gubitka prihoda, uzimajući u obzir sve naknade koje proizvođač dobiva iz drugih povezanih programa potpore. Mjere mogu uključivati potporu za administrativne troškove osnivanja ili popunjavanja uzajamnih fondova.

Financijska sredstva EU-a dostupna su tijekom prve tri godine rada uzajamnog fonda, a obuhvaćaju sljedeći dio doprinosa organizacije proizvođača:

1. godina 2. godina 3. godina
5 % 4 % 2 %

Nacionalna tijela moraju donijeti detaljna pravila za provedbu te mjere. Mogu utvrditi gornju granicu iznosa koje organizacija proizvođača može primiti.

5. Mentorstvo

Prenošenje znanja o mjerama za sprječavanje kriza i upravljanje njima od iskusnih organizacija proizvođača ili udruženja organizacija proizvođača širom EU-a novijim organizacijama proizvođača, skupinama proizvođača ili pojedinačnim proizvođačima (ako su iz regija u kojima je stupanj organiziranosti proizvođača manji od 20 %) EU financira u iznosu od 100 %. Uz to, u cilju poboljšanja učinkovitosti povezane s provedbom tih mjera EU može promicati i uspostavljanje novih organizacija proizvođača, spajanje postojećih ili omogućavanje učlanjenja pojedinačnih proizvođača u postojeće organizacije proizvođača te stvaranje mogućnosti umrežavanja za pružatelje i korisnike mentorstva, posebno kako bi se ojačali marketinški kanali kao sredstvo za sprečavanje kriznih situacija i upravljanje njima.

6. Ponovna sadnja voćnjaka

Potpora se pruža za ponovnu sadnju voćnjaka nakon obveznoga krčenja.

7. Učinkovitije upravljanje

Države mogu podupirati ulaganja čiji je cilj veća učinkovitost upravljanja količinama koje se stavljaju na tržište.

Veća konzumacija

Kako bi djeca konzumirala više voća i povrća, uspostavljen je program voća u školama. Postoji i potpora za besplatnu distribuciju voća i povrća školama, bolnicama i dobrotvornim organizacijama. Potpora je moguća i za druge aktivnosti iz operativnih programa organizacija proizvođača kojima se promiče konzumacija.

Ako uzgajivači povuku proizvode s tržišta, dostupne su krizne mjere u okviru kojih EU može financirati njihovo preusmjeravanje. To uključuje besplatnu distribuciju proizvoda sljedećim subjektima:

  • priznatim dobrotvornim organizacijama i zakladama, u cilju uporabe za pomoć potrebitima
  • kaznenim ustanovama, školama / javnim obrazovnim ustanovama, dječjim kampovima, bolnicama i domovima za starije osobe.

Nacionalna tijela moraju odrediti koji takvi subjekti mogu primati besplatne proizvode i osigurati da su količine koje primaju dodatak (a ne zamjena) količinama koje ti subjekti obično kupuju.

EU financira besplatnu distribuciju u iznosu od 100 % (za razliku od 50 % ili 60 % ako se povučeni proizvodi koriste za druge namjene) za količine do 5 % od ukupnih količina koje predmetna organizacija proizvođača stavlja na tržište. To uključuje sljedeće:

  • naknadu plaćenu u eurima za svakih 100 kg povučenih proizvoda (u okviru maksimalnih iznosa koji su utvrđeni za 16 glavnih proizvoda)
  • paušalne iznose za logističke troškove (prijevoz, sortiranje i pakiranje).

Nacionalna tijela moraju poduzeti sve potrebne korake kako bi pospješile uspostavu kontakta i suradnju između organizacija proizvođača i tijela kojima su odobrila primanje besplatnih proizvoda.

Ekološki prihvatljiv uzgoj

Najmanje 10 % sredstava za operativne programe mora biti namijenjeno mjerama za zaštitu okoliša povrh obveznih standarda zaštite okoliša. Programi moraju uključivati najmanje dvije takve mjere.

Ako primaju dohodovnu potporu ili plaćanja za poljoprivredno-okolišne mjere u okviru EU-ovih programa ruralnog razvoja, uzgajivači plaćaju kazne ako ne poštuju obvezne standarde zaštite okoliša (višestruka sukladnost).

Nacionalni okvir za mjere zaštite okoliša

Države u kojima postoje priznate organizacije proizvođača moraju sastaviti nacionalni okvir za mjere zaštite okoliša kao dio nacionalne strategije za održive operativne programe.

Za razliku od drugih dijelova te strategije, nacionalna tijela moraju podnijeti prijedloge svojih nacionalnih okvira za mjere zaštite okoliša Europskoj komisiji, koja provjerava usklađenost s ciljevima iz članka 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Nacionalni okvir za mjere zaštite okoliša mora sadržavati otvoren popis mjera zaštite okoliša i uvjete koji se na njih primjenjuju u predmetnoj državi.

Za svaku se mjeru moraju navesti:

  • posebna obveza ili obveze koje iz nje proizlaze
  • opravdanost – tj. očekivani utjecaj na zaštitu okoliša u odnosu na potrebe i prioritete zaštite okoliša.

Podaci o nacionalnim okvirima za mjere zaštite okoliša po državama izneseni su u dokumentaciji za pojedine države.

Tržišni standardi

Tržišni standardi primjenjuju se na neke proizvode u cilju promicanja kvalitete. Broj posebnih standarda smanjen je s 36 na 10, a primjenjuju se na sljedeće voće i povrće:

  • jabuke
  • agrume
  • kivi
  • salatu i endivije kovrčavog i ravnog lista
  • breskve i nektarine
  • kruške
  • jagode
  • slatke paprike
  • stolno grožđe
  • rajčice

Nacionalna tijela mogu izuzeti proizvode (npr. deformirane, premale) iz posebnih tržišnih standarda ako su označeni kao „proizvodi namijenjeni za preradu”, „stočna hrana” ili drugim tekstom s tim značenjem.

Na uvoz češnjaka primjenjuje se sustav uvoznih certifikata i potvrda o podrijetlu.

Provjere usklađenosti

Svaka država članica EU-a dužna je uspostaviti bazu podataka o trgovcima koji stavljaju na tržište svježe voće i povrće obuhvaćeno tržišnim standardima. Trgovac voćem i povrćem je svaki pojedinac ili organizacija koji ili koja takve proizvode izlaže, nudi na prodaju, prodaje ili stavlja na tržište (uključujući prodaju na daljinu, internetsku i drugu prodaju) na bilo koji način – unutar EU-a, za izvoz izvan EU-a ili za uvoz u EU, kako je definirano Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 543/2011.

Nacionalna tijela dužna su osigurati da se provjere usklađenosti provode selektivno na temelju analize rizika i s primjerenom učestalošću, kako bi se osiguralo poštovanje standarda i drugih propisa za stavljanje voća i povrća na tržište.

Analiza rizika mora se temeljiti na podacima iz baze podataka o trgovcima. Nacionalna tijela moraju unaprijed utvrditi koje će kriterije primjenjivati za određivanje rizika od neusklađenosti određene pošiljke proizvoda.

Ako se provjerama ustanove znatne nepravilnosti, tijela moraju češće obavljati provjere. Trgovci moraju inspekcijskim tijelima dati sve informacije koje ta tijela trebaju za organizaciju i provedbu provjera usklađenosti. Na temelju procjene rizika za svaki proizvod nadležna tijela mogu odlučiti da neće selektivno provjeravati proizvode koji nisu obuhvaćeni određenim tržišnim standardom (tj. obuhvaćeni su općim standardom ili standardom UNECE-a). Svaka država članica EU-a mora dostaviti informacije o koordinacijskim tijelima i inspekcijskim tijelima koja su odgovorna za provjere usklađenosti.

Odobrene države izvan EU-a

Svaka država koja izvozi svoje proizvode u EU, a provela je vlastite provjere usklađenosti, može od Europske komisije zatražiti da ocijeni ispunjava li taj sustav provjera posebne tržišne standarde EU-a ili barem jednakovrijedne standarde.

Toj se državi može dodijeliti status „odobrene države” za neke proizvode s podrijetlom s njezina državnog područja koji su prošli te provjere. Europska komisija može privremeno oduzeti odobrenje ako utvrdi da proizvodi u znatnom broju pošiljaka i u znatnim količinama nisu u skladu s pravilima.

Komisija objavljuje informacije o provjerama usklađenosti u trećim zemljama, uključujući:

  • treće zemlje u kojima su odobrene provjere usklađenosti
  • proizvode za koje su odobrene provjere usklađenosti
  • informacije o tijelima i kontrolnim tijelima odgovornima za te provjere usklađenosti
  • potvrde o usklađenosti koje izdaje svaka zemlja.

Ažurirani tržišni standardi

UNECE je izradio više od 50 posebnih tržišnih standarda za svježe voće i povrće (uključujući 10 koji su obuhvaćeni posebnim tržišnim standardima EU-a).

Posebni standardi EU-a za pojedine proizvode moraju biti u skladu s relevantnim standardima UNECE-a, u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 543/2011, te se u tu svrhu redovito ažuriraju.

Proizvodi koji su izuzeti iz općih tržišnih standarda
neuzgajane (samonikle) gljive oznake KN 0709 59 kapari oznake KN 07099040
gorki bademi oznake KN 08021110 oljušteni bademi oznake KN 080212
oljušteni lješnjaci oznake KN 080222 oljušteni orasi oznake KN 080232
pinjoli oznake KN 08029050 pistacije oznake KN 08025000
makadami orasi oznake KN 08026000 pekan orasi oznake KN ex08029020
drugi orašasti plodovi oznake KN 08029085 sušene banane za kuhanje (engl. „plantain”) oznake KN 08030090
sušeni agrumi oznake KN 0805 mješavine tropskih orašastih plodova oznake 08135031
mješavine drugih orašastih plodova oznake KN 08135039 šafran oznake KN 091020

Pravna osnova

Posebni tržišni standardi utvrđeni su za banane (Provedbena uredba Komisije (EU) br. 1333/2011) i određene sorte suhog grožđa (Uredba Komisije (EZ) br. 1666/1999).

Osnovna uredba

Uredba (EU) 1308/2013 – o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda.

Provedbene uredbe

Provedbena uredba Komisije (EU) 2017/892 – o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u sektoru voća i povrća te prerađevina voća i povrća.

Provedbena Uredba Komisije (EU) br. 543/2011 – pravila za primjenu za sektore voća i povrća.

Delegirana uredba

Delegirana uredba Komisije (EU) 2017/891 – o dopuni Uredbe (EU) br. 1308/2013 u pogledu sektora voća i povrća te prerađevina voća i povrća i o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 u pogledu novčanih kazni koje će se primjenjivati u tim sektorima i o izmjeni Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 543/2011.

Praćenje tržišta

U opservatoriju tržišta voća i povrća dostupne su najnovije informacije o proizvodnji, cijenama i trgovini te ostali statistički podaci.

Izvješća

Europska komisija objavila je izvješće i povezani radni dokument službi Komisije o provedbi odredbi koje se odnose na organizacije proizvođača, operativne fondove i operativne programe nakon reforme režima za voće i povrće koja je provedena 2007.