Proizvođačke i međusektorske organizacije

Osnaživanje pregovaračke pozicije poljoprivrednika

U Europskoj uniji ima 11 milijuna poljoprivrednika od kojih mnogi rade na relativno malenim obiteljskim gospodarstvima. Ta gospodarstva djeluju neovisno jedno o drugome. Među prerađivačima i trgovcima koncentracija je mnogo veća. Zbog te neravnoteže u pregovaračkoj moći poljoprivrednicima je teže braniti vlastite interese u pregovorima s drugim subjektima u lancu opskrbe.

S ciljem jačanja kolektivne pregovaračke moći poljoprivrednika, EU podupire poljoprivrednike koji žele raditi zajedno u proizvođačkim organizacijama. Podupire i one koji žele surađivati s partnerima iz proizvodne i trgovinske grane opskrbnog lanca hranom u okviru takozvanih međusektorskih organizacija.

Proizvođačke organizacije

Proizvođačke organizacije (PO) ili udruženja proizvođačkih organizacija (UPO) pomažu poljoprivrednicima smanjiti transakcijske troškove i surađivati u preradi i stavljanju vlastitih proizvoda na tržište. Proizvođačke organizacije jačaju kolektivnu pregovaračku moć poljoprivrednika:

• koncentriranjem ponude
• boljim plasmanom na tržište
• davanjem tehničke i logističke pomoći svojim članovima
• pomaganjem u upravljanju kvalitetom
• prijenosom znanja.

Europska unija priznaje posebnu ulogu proizvođačkih organizacija, stoga one mogu zatražiti da ih prizna država članica u kojoj im je sjedište. Proizvođačke organizacije mogu imati različite pravne oblike, među ostalim, mogu biti poljoprivredne zadruge. Priznate proizvođačke organizacije mogu se koristiti pravom na:

• iznimke od propisâ EU-a o tržišnom natjecanju za određene aktivnosti, kao što su kolektivni pregovori u ime svojih članova, planiranje proizvodnje ili mjere upravljanja opskrbom;
• pristup financijskim sredstvima EU-a u okviru „operativnih programa” u sektoru voća i povrća, kao što su oni za potporu kolektivnom ulaganju u logistiku u korist svojih članova.

U brojkama

U EU ima oko 3400 priznatih proizvođačkih organizacija (podatak iz 2017.). Uglavnom djeluju u tri sektora:

Samo u tri države članica EU-a nije priznata nijedna proizvođačka organizacija: u Estoniji, Litvi i Luksemburgu.

Od 2017. sljedećih osam zemalja EU-a priznalo je 80 udruženja proizvođačkih organizacija: Francuska (30), Italija (19), Njemačka (9), Španjolska (7), Mađarska (7), Grčka (4), Belgija (3) i Poljska (1).

Kriteriji za priznavanje

Kako bi bila priznata, proizvođačka organizacija u svakom poljoprivrednom sektoru mora:

• biti osnovana na inicijativu proizvođača;
• obuhvaćati proizvođače određenog poljoprivrednog sektora, koji je i kontroliraju;
• podnijeti zahtjev u državi članici u kojoj ima sjedište;
• obavljati najmanje jednu od djelatnosti s popisa prava EU-a, kao što su zajednička prerada, distribucija, prijevoz ili pakiranje;
• imati barem jedan od posebnih ciljeva navedenih u poljoprivrednom zakonodavstvu, kao što su optimiziranje troškova proizvodnje ili razvoj inicijativa u području promidžbe i stavljanja na tržište.

Usto, proizvođačke organizacije moraju zadovoljiti i dodatne kriterije, kao što su najmanji broj članova i/ili najmanja količina ili vrijednost proizvoda. Postoje i određeni zahtjevi u pogledu njihovih statuta. Primjerice, one svojim članovima moraju omogućiti da na demokratski način nadziru organizaciju.

Države članice EU-a mogu, na zahtjev, priznati proizvođačke organizacije. Države članice EU-a moraju priznati proizvođačke organizacije iz sektora voća i povrća, maslinova ulja i stolnih maslina, dudova svilca, hmelja i mlijeka i mliječnih proizvoda.

Isto tako države članice EU-a mogu priznati udruženja proizvođačkih organizacija, prema kriterijima za proizvođačke organizacije.

Multinacionalne proizvođačke organizacije

Poljoprivrednici i proizvođačke organizacije u različitim državama članicama EU-a mogu se grupirati kako bi osnovali transnacionalne proizvođačke organizacije. U tim slučajevima priznanje odobrava ona država članica EU-a u kojoj je sjedište proizvođačke organizacije. Sjedište mora biti u državi članici EU-a iz koje je velik broj članova ili organizacija članica ili velika količina utržive proizvodnje.

Međusektorske organizacije

Poljoprivrednici i prerađivači ili trgovci u lancu opskrbe mogu se okupiti i u međusektorskim organizacijama. Te organizacije donose mjere za upravljanje lancem iako nisu uključene u proizvodnju, preradu ili trgovinu. Međusektorske organizacije služe kao platforma za dijalog, promicanje najbolje prakse i transparentnost tržišta.

Države članice EU-a mogu priznati i sektorske organizacije koje obuhvaćaju:

• predstavnike proizvodnog sektora (npr. poljoprivrednike);
• predstavnike barem još jednog dijela lanca opskrbe poljoprivredno-prehrambenim proizvodima (primjerice one koji rade u preradi ili distribuciji prehrambenih proizvoda).

Priznavanje međusektorskih organizacija neobavezno je u većini sektora, ali obavezno u sektoru maslinova ulja, stolnih maslina i sektoru duhana. Međusektorske organizacije u više država priznaju se u državi u kojoj im je sjedište.

Iznimke od pravila o tržišnom natjecanju

Pravo tržišnog natjecanja EU-a zabranjuje bilo kakve sporazume dvaju ili više neovisnih tržišnih subjekata kojima se ograničava tržišno natjecanje. To se, primjerice, odnosi na sporazume kojima se nastoji ograničiti ili kontrolirati proizvodnja, rad tržištâ, tehnički razvoj, ulaganja ili izvori opskrbe. Iznimke od opće zabrane iz pravila o tržišnom natjecanju, navedene u članku 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ograničene su.

Međutim, zbog relativne slabosti poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom, u poljoprivrednom zakonodavstvu Unije predviđene su određene iznimke od pravila o tržišnom natjecanju u slučaju udruženja poljoprivrednika te proizvođačkih i međusektorskih organizacija.

Uvjeti pod kojima se iznimke mogu primjenjivati utvrđeni su u nizu članaka Uredbe EU-a 1308/2013 o zajedničkoj organizaciji tržišta.

Iznimke za proizvođačke organizacije, udruženja poljoprivrednika i poljoprivrednike

Člankom 152. te uredbe predviđa se odstupanje od pravila o tržišnom natjecanju za priznate proizvođačke organizacije i udruženja proizvođačkih organizacija ako ispunjavaju određene uvjete. Takva odstupanja uključuju planiranje proizvodnje i pregovaranje o ugovorima o opskrbi poljoprivrednim proizvodima.

Na temelju članka 222. priznate proizvođačke organizacije mogu u razdoblju ozbiljne neravnoteže na tržištu odstupati od pravila o tržišnom natjecanju.

Članak 209. nije ograničen na priznate proizvođačke organizacije; njime se bilo kojem poljoprivredniku ili udruženju poljoprivrednika omogućuje suradnja, npr. pri proizvodnji ili prodaji poljoprivrednih proizvoda. Stranke koje se žele pozvati na tu odredbu mogu od Komisije zatražiti mišljenje o tome jesu li njihovi sporazumi u skladu s ciljevima iz članka 39. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Zainteresirane strane te informacije mogu dobiti na e-adresi AGRI-NOTIFICATION-209-CMOec [dot] europa [dot] eu (AGRI-NOTIFICATION-209-CMO[at]ec[dot]europa[dot]eu).

Komisija objavljuje sva mišljenja o usklađenosti sporazuma s ciljevima ZPP-a u skladu s člankom 209.

Mišljenja Komisije

Iznimke za međusektorske organizacije

U članku 210. Uredbe o zajedničkoj organizaciji tržišta utvrđeni su određeni uvjeti pod kojima se sporazumi, odluke i djelovanja međusektorskih organizacija mogu izuzeti iz pravilâ EU-a o tržišnom natjecanju.

Kako bi ostvarile izuzeće, međusektorske organizacije moraju obavijestiti Komisiju o svojim mjerama i zatražiti odobrenje u skladu s člankom 210.

Obavijesti se mogu poslati na AGRI-NOTIFICATION-209-CMOec [dot] europa [dot] eu (AGRI-NOTIFICATION-210-CMO[at]ec[dot]europa[dot]eu)

Komisija objavljuje sve odluke donesene u skladu s člankom 210.

Odluke Komisije

Iznimke za pojedine sektore

U članku 149. utvrđuju se posebna pravila o ugovornim odnosima priznatih proizvođačkih organizacija u sektoru mlijeka.

U članku 150. utvrđuju se uvjeti pod kojima proizvođačke ili međusektorske organizacije mogu upravljati opskrbom sirom sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla.

U članku 167. utvrđuju se tržišna pravila za poboljšanje i stabiliziranje funkcioniranja zajedničkog tržišta vina.

U članku 172. utvrđuju se uvjeti pod kojima proizvođačke ili međusektorske organizacije mogu upravljati opskrbom šunkom sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla.

Povezane informacije

Propis o borbi protiv monopola

Pravila o tržišnom natjecanju u poljoprivredno-prehrambenom sektoru

Pravna osnova

Pravna osnova kojom se uređuju proizvođačke i međusektorske organizacije te zajednička organizacija tržištâ poljoprivrednih proizvoda utvrđena je u Uredbi EU-a 1308/2013 i Delegiranoj uredbi Komisije 2016/232.

EU je donio i posebna pravila za niz sektora:

• voće i povrće – Provedbena uredba Komisije 543/2011;
• hmelj – Uredba Komisije 1299/2007;
• maslinovo ulje i stolne masline – Delegirana uredba Komisije 611/2014, Provedbena uredba Komisije 615/2014;
• mlijeko i mliječni proizvodi – Provedbena uredba Komisije 511/2012, Delegirana uredba Komisije 880/2012, Provedbena uredba Komisije 2016/1615.