Piranska sol ZOI proizvodi se već 700 godina primjenom istih tehnika u najsjevernijim solanama na Sredozemlju.
Piranska sol ZOI poznata je po svojoj čistoći, bjelini i nedostatku ostataka gline, svjetlija je i osjetljivija od drugih soli, a tijekom povijesti imala je važnu ulogu u gospodarstvu na slovenskoj obali.
Podrijetlo
Prvi zapis o piranskim solanama potječe iz 804. Crkveni redovi na tom području posjedovali su tada nekoliko malih solana. U Piranskoj povelji iz 1274. brojni propisi odnose se na solane i naglašava se pravo grada na proizvodnju i trgovanje soli.
„Petola” (prirodna osnova od algi i minerala koja je zaslužna za boju i kvalitetu Piranske soli) počinje se upotrebljavati 1358. U Piranskom statutu iz te godine navodi se da je bila potrebna rekonstrukcija solana zato što je sol od gline poprimila neprivlačnu smeđu boju.
Uz pomoć radnika paške solane u proizvodnji Piranske soli počela se koristiti petola. Time je nastala praksa koja živi i danas, a kojom se dobiva čišća i bjelja sol.
Nakon 300 godina prosperiteta, regionalna nestabilnost početkom 18. stoljeća dovela je do propadanja piranskih solana. Propadanje je zaustavljeno kad su solane došle pod austrougarsku upravu. Ukinuta su ograničenja proizvodnje, povećana je prodajna cijena i propisana je obveza otkupa sve proizvedene soli, što je solanama vratilo stari sjaj.
Nakon pada Austro-Ugarske Monarhije razdoblje promjena nastavilo se i u 20. stoljeću, kad su solane bile pod talijanskom pa jugoslavenskom upravom, sve do slovenskog stjecanja neovisnosti 1991.
Zbog posebnih značajki i starinskih metoda proizvodnje, Piranska sol priznata je 2014. kao zaštićena oznaka izvornosti (ZOI).
Proizvodnja
Svaki korak u proizvodnji Piranske soli (ZOI) odvija se u Parku prirode Sečovlje salina i Parku prirode Strunjan, koji se nalaze u općinama Piran i Izola na slovenskoj obali.
Bitna je odlika Piranske soli (ZOI) što se proizvodi gotovo u potpunosti ručno, istim metodama koje se primjenjuju već 700 godina. Za taj je postupak važna spomenuta „petola”. „Petola” je kora debljine jednog centimetra koja se proizvodi i održava tradicionalnim drvenim oruđem, a sastoji se od cijanobakterija, gipsa, karbonata i malo gline.
Ima dvije funkcije: sprečava miješanje soli s morskim muljem s dna zbog čega sol ostaje čista i bijela; funkcionira kao biološki filtar kojim se sprečava prodiranje teških metala u tragovima u kristale soli.
Kristali se svakodnevno ručno skupljaju na stožaste hrpe tradicionalnim drvenim grabljama koje se nazivaju gravero. Svakodnevnim grabljanjem kristala sprečava se stvaranje gustog skrutnutog sloja koji obično nastaje kad se sol prikuplja mehanički.
Zahvaljujući tome kristali zadržavaju određenu količinu izvorne morske vode, zbog čega su lakši i nježniji te se brže otapaju. Piranska sol (ZOI) ne rafinira se niti se ispire tijekom proizvodnje, stoga ne sadržava aditive i njezin je sastav prirodno uravnotežen.
Osnovna tehnologija proizvodnje soli (upotreba bazena za postupno isparavanje) opstala je do danas. Glavne su razlike između solana na Mediteranu metode prikupljanja ili berbe soli u tim bazenima jer taj postupak ovisi o mikroklimi regije.
Ako je klima pogodna, može se koristiti postupak kontinuirane kristalizacije. Ako su uvjeti nestabilni, kao što je slučaj u Piranu, opasnost od ljetnih grmljavinskih oluja i obilne kiše znači da se sol treba brati svaki dan. Praksom svakodnevne berbe soli te korištenjem petole Piranska sol (ZOI) razlikuje se od ostalih vrsta soli u Europi i izvan nje.
Proizvodnja Piranske soli (ZOI) oduvijek je usklađena s mjestom na kojem se odvija i važna je prirodna i kulturna vrijednost te regije.
Više informacija
Piranska sol (ZOI) – pravne i tehničke informacije
Prehrambeni proizvodi i pića s oznakom zemljopisnog podrijetla