Proizvod „Fava Santorinis” ZOI dobiva se od sjemenki biljke Lathyrus clymenum L., biljke cvjetnice koja se uzgaja kao usjev na osam otoka skupine Ciklada u južnom Egejskom moru. Sve faze proizvodnje, od sjetve do pakiranja, odvijaju se na tim otocima primjenom lokalnih metoda koje sežu tisućljećima u prošlost.
Konačni proizvod su polovine sjemenki u obliku diskova zlatne boje. Kad se skuhaju imaju sladak okus i baršunastu strukturu i savršena su osnova za razna jela, a ukusan umak od njih može se poslužiti kao prilog.
Podrijetlo
Prvo spominjanje naziva „fava” nađeno je u fragmentima izgubljene Ehilove tragedije iz 6. – 5. stoljeća p.n.e.
Međutim, povijest proizvoda „Fava Santorinis” ZOI može se slijediti još 1000 godina dublje u prošlost, do povijesnog događaja od seizmičkog značaja.
U 16. stoljeću p.n.e. na otoku Santorini dogodila se jedna od najvećih ikad zabilježenih vulkanskih erupcija. Erupcija je dovela do razaranja otoka i prisilila lokalno stanovništvo na bijeg. Jedno od najvećih naselja koje je napušteno bio je minojski grad Akrotiri, koji je prekriven slojevima pepela i vulkanske prašine.
Tisućama godina kasnije, iskapanja su otkrila da je veliki dio toga grada sačuvan. Među brojnim umjetničkim djelima i artefaktima arheolozi su pronašli i ostatke sjemena, koje je identificirano kao sjeme biljke Lathyrus clymenum L. Nalazi svjedoče o tome da se ta biljka već tada uzgajala i da se njezino sjeme mljelo i upotrebljavalo za prehranu ljudi.
Kada su se, u godinama nakon erupcije, stanovnici vratili na otok, obnovili su praksu uzgoja biljke Lathyrus clymenum L., jednog od malobrojnih usjeva koji uspijevaju na vulkanskom tlu.
Proizvod „Fava Santorinis” tako je preživio vulkansku erupciju i izdržao test vremena te je postao osnovni usjev za stanovništvo Santorinija i omiljeno jelo i izvan obala tog otoka.
Jedinstvenu baštinu proizvoda „Fava Santorinis” Europska unija je priznala 2010. dodijelivši mu zaštićenu oznaku izvornosti (ZOI).
Proizvodnja
Proizvod „Fava Santorinis” ZOI proizvodi se od sjemenki biljke Lathyrus clymenum L., penjačice koja cvate cvjetićima grimizne i ljubičaste boje. Ta je biljka vrlo raširena i raste kao divlja biljka na cijelom Sredozemlju, ali uzgaja se kao usjev samo na maloj skupini otoka u južnom Egejskom moru.
Ti se otoci nalaze u regiji Cikladi i obuhvaćaju otok Santorini (poznat i pod nazivom Thira) i sedam okolnih otočića: Thirasia, Palea Kameni, Nea Kameni, Aspro (Aspronisi), Christiani i Askanias.
Otoci se kupaju u suncu više od 200 dana u godini i izloženi su sjevernim vjetrovima s Egejskog mora, koji su poznati pod nazivom meltemia.
Penjačica Lathyrus clymenum L. čvrsto se drži površina uz koje raste i zahvaljujući tome može izdržati vjetrove meltemia. Budući da je kserofilna, ta biljka može preživjeti u sušnim, gotovo pustinjskim uvjetima koji vladaju na tim otocima. Na njima vode ima u minimalnim količinama ili je uopće nema, ali ta biljka vodu apsorbira iz vlažnog morskog zraka, osmozom. Zahvaljujući tom procesu biljka ima visoki sadržaj šećera.
Osim toga ima sposobnost apsorbiranja atmosferskog dušika, pa uspijeva rasti na otočnom vulkanskom tlu koje je bogato naslagama plovućca i lave, ali siromašno organskim tvarima i osnovnim neorganskim hranjivim tvarima, kao što su kalij i dušik.
Zahvaljujući iskustvu i znanju prikupljenom tijekom više tisućljeća, stanovnici tih otoka i u tim teškim okolišnim uvjetima uspijevaju postići stabilne prinose. Sjemenke se prerađuju tradicionalnim metodama i u većini faza proizvodnje još uvijek se sve radi ručno.
Sjetva se tradicionalno odvija sredinom zime, a neki se uzgajivači još uvijek pridržavaju običaja da prve sjemenke posiju 21. prosinca, na dan zimskog solsticija.
Nakon sjetve usjev se mora pažljivo i stručno njegovati i pratiti sve do berbe.
Mljevenje se obavlja kamenim žrvnjevima, pri čemu se ljuskice uklanjaju, a sjemenke odvajaju od kotiledona.
Tako dobiveni plosnati žuti diskovi brzo se pakiraju kako bi se spriječilo da ih vlaga, štetočine ili bolesti oštete.
