ZOZP Dresdner Christstollen kvasni je pšenični kruh s voćem, orašastim plodovima i začinima.
Tradicionalni pekari i slastičari slijede stoljetnu recepturu i svoje štruce mijese ručno.
Pečen i maslacem premazan konačni proizvod posipa se šećerom u prahu što doprinosi slatkoći i blagdanskom ugođaju.
Podrijetlo
Povijest ZOZP-a Dresdner Christstollen karakteristična je po svojoj maštovitosti, ali i vjerodostojnosti. Neki vjeruju da je proizvod potekao od natjecanja za pečenje koje je 1329. organizirao jedan njemački biskup. Ostali naziv „stollen“ (što na njemačkom znači „tunel”) pripisuju povijesti rudnika kositra i srebra na području oko Dresdena.
Međutim, ZOZP Dresdner Christstollen sigurno se još od srednjovjekovne Saske povezuje s božićnim razdobljem. Naziv poznatog dresdenskog božićnog sajma, Dresdner Striezelmarkt, potječe od riječi „strüzel” ili „stroczel”, a to su jednostavna peciva od kvasca od kojih je stollen i nastao.
Prvo spominjanje „stollena” zabilježeno je 1474. kada je razdoblje Došašća u katoličkoj Njemačkoj bilo vrijeme posta. Stollen se pojavljuje na računu izdanom u bolnici Sv. Bartolomeja, gdje ga se opisuje kao posno jelo napravljeno od brašna, kvasca i vode. Jednostavnost sastojaka nametnula je Katolička crkva koja je 1450. zabranila uporabu maslaca pri pečenju za vrijeme Adventa. Zbog toga su pekari mogli upotrebljavati jedino ulje, što je rezultiralo bezukusnim kolačem.
Zato su saski izborni knez Ernst i njegov brat vojvoda Albrecht pisali papi Nikoli V. i zahtijevali da se saskim pekarima dopusti korištenje maslaca pri izradi stollena. Papa je njihov zahtjev odbio. Trebalo je proći još četrdeset godina i četiri pape da bi Rim konačno popustio. Godine 1490. papa Innocent VIII. izdao je „Butterbrief” (tj. dopis o maslacu), papinsku uredbu kojom su drezdenski pekari stollena izuzeti iz zabrane uporabe maslaca iz 1450.
Otada stollen postaje sve popularniji kao blagdanska poslastica. Do 1530. proizvod se u zapisima pojavljuje pod nazivom „Christstollen”, što upućuje na njegovu sve dublju povezanost s božićnim razdobljem. Trideset godina kasnije među drezdenskim se pekarima pojavio običaj da svakog Božića saskim vladarima daruju stollen. Jednom je prilikom osam glavnih pekara zajedno s pomoćnicima kroz grad pronijelo štrucu od 18 kilograma, koju su zatim odnijeli na dvor.
Godine 1730. saski izborni knez, poljski kralj i veliki litavski vojvoda August II. Jaki naručio je još veću štrucu. Saski je vladar bio domaćin vojne smotre Zeithainer Lustlager te mu je bio potreban desert kako bi impresionirao 24 000 gostiju. Oko stotinu pekara i njihovih pomoćnika udružili su snage te pomiješali 3 600 jaja, 326 posuda mlijeka i oko tone brašna kako bi dobili veliki stollen od 1,8 tona.
Događaj iz 1730. nadahnuo je buduće Stollen festivale, koji se svake godine održavaju u Dresdenu u subotu prije druge nedjelje Došašća, kada izvođači i pekari kroz gradske ulice nose golemi stollen. Zaštitnica svetkovine je Dresdner Stollenmädchen, mlada žena izabrana zbog svojega poznavanja zanata.
Festival organizira Udruga Stollen u kojoj su lokalni pekari i slastičari koji pripremaju ZOZP Dresdner Christstollen. O trajnoj popularnosti i ugledu njihova proizvoda svjedoči i dva milijuna štruca koliko se svake godine proda diljem svijeta.
Certificiranjem proizvoda kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla (ZOZP), Europska unija je 2010. priznala prepoznatljive kvalitete i nasljeđe Dresdner Christstollena.
Proizvodnja
ZOZP Dresdner Christstollen proizvodi se u pažljivo odabranim pekarama i slastičarnicama u Dresdenu ili dvanaest okolnih općina.
Pekari počinju tako što zamijese gusto tijesto od pšeničnog brašna, kvasca i punomasnog mlijeka. Tijesto se obogaćuje grožđicama, kandiranom koricom naranče ili limuna, slatkim i gorkim bademima te odabranim začinima. Iako pekari koriste točno određene sastojke i moraju se pridržavati točnih mjera, mnogi dodaju i ponešto iz svojih tradicionalnih, katkad i srednjovjekovnih recepata.
Kad tijesto odstoji, oblikuje se rukom. Tada se reže u manje dijelove koji se zatim oblikuju i valjaju u štruce. Štruca se prvo nožem lagano zareže po sredini pa se na ravnoj površini stavlja u peć. Štruce zadržavaju oblik koji dobiju jer se mijese ručno i nikad se ne stavljaju u kalup za pečenje. Prvo se kratko peku na srednjoj temperaturi, a zatim duže na nižoj temperaturi.
Kad se dobro ispeku te poprime odgovarajuću boju, štruce se vade iz peći i premaže ih se maslacem i pospe šećerom u prahu. Nakon rezanja, ukrašena kora otkriva bogatstvo sušenog i kandiranog voća koje se stapa s bademima i začinima u aromatičan i ukusan kruh.
Štruce se odmah pakiraju kako bi se sačuvao miris i okus. Pakiranje mora sadržavati logotip zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, kao i „zlatni pečat” Udruge Stollen, koji označava dodijeljeni broj odobrenja proizvođača i koji prikazuje Augusta II. Jakog na konju, čime se jamči da je proizvod proizveden u skladu sa svojom dugom tradicijom.
Više informacija
ZOZP Dresdner Stollen – pravne specifikacije