Skip to main content
Logotip Europske komisije
Agriculture and rural development

Svjetska trgovinska organizacija i poljoprivreda EU-a

Pojedinosti o tome kako EU podupire rad WTO-a, Sporazum o poljoprivredi i prioriteti EU-a u okviru pregovora o poljoprivredi.

Pregled Svjetske trgovinske organizacije

Svjetska trgovinska organizacija (WTO) osnovana je 1995. i okosnica je multilateralnog sustava trgovine temeljenog na pravilima. WTO je organizacija koju vode njezine članice, a ima ih164 (u srpnju 2019.). Osnovne su djelatnosti WTO-a sljedeće:

  • multilateralni pregovori u cilju progresivne liberalizacije tržišta;
  • utvrđivanje, u obliku sporazuma, temeljnih pravnih pravila za trgovinu;
  • rješavanje trgovinskih sporova među državama;
  • praćenje trgovinskih politika članica.

Europska unija članica je WTO-a i, kao najveći svjetski trgovinski blok, ima ključnu ulogu u njemu. Europska komisija predstavlja EU, odnosno pregovara u ime svih država članica EU-a kao jedinstveni subjekt. EU aktivno podupire rad WTO-a u multilateralnom donošenju pravila i liberalizaciji trgovine a pritom ima sljedeće ciljeve:

  • održavati tržišta otvorenima i otvarati nova tržišta za europska poduzeća;
  • poboljšavati multilateralna pravila i osigurati da ih članovi poštuju;
  • promovirati održivi razvoj putem trgovine.

Trenutačno važeća pravila dogovorena su u Urugvajskom krugu pregovora (1986. – 1994.), koji je zaključen sklapanjem Sporazuma iz Marakeša o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije. Sporazum iz Marakeša zapravo je niz sporazuma o različitim aspektima trgovinskih pravila. Obuhvaća reviziju Općeg sporazuma o carinama i trgovini (engl. „General Agreement on Tariffs and Trade”, GATT) iz 1947. te sporazume o intelektualnom vlasništvu, rješavanju sporova, tehničkim preprekama trgovini, sanitarnim i fitosanitarnim pravilima te, prije svega, poljoprivredi.

Povezane informacije

Trgovina i WTO

Misija EU-a pri WTO-u

Rješavanje sporova

WTO je uspostavio mehanizam za rješavanje sporova među članicama u vezi s provedbom sporazumâ WTO-a.

Rješavanje sporova i predmeti

WTO i poljoprivreda

Zbog važnosti poljoprivrede u svjetskoj trgovini sklopljen je zasebni sporazum o poljoprivredi, kojim su uređeni domaća potpora, izvozne subvencije i pristup tržištu.

Sporazum o poljoprivredi

Cilj je WTO-ova Sporazuma o poljoprivredi uspostaviti „pravedan i tržišno usmjeren sustav trgovine poljoprivrednim proizvodima”. Njime su utvrđena pravila koja se primjenjuju na sve članice WTO-a kako bi se osigurala znatna postupna smanjenja poljoprivredne potpore i zaštite. Sporazum je dio rezultata postignutih tijekom Urugvajskog kruga pregovora i ključni je pomak u postizanju veće tržišne orijentacije svjetske poljoprivrede.

Sastoji se od općih pravila koja se primjenjuju na sve članice WTO-a. Uz to, specifične obveze pojedinih članica, među ostalim u vezi s trgovinom poljoprivrednim proizvodima i potporama u području poljoprivrede, te carinama i carinskim kvotama, utvrđene su u dijelu „Rasporedi”.

Odbor za poljoprivredu nadzire provedbu obveza koje proizlaze iz Sporazuma. Sve članice WTO-a zastupljene su u Odboru i mogu se međusobno savjetovati o provedbi Sporazuma. Članice izvješćuju o svojoj provedbi obveza i odgovaraju na pitanja drugih članica. Pregledavanje izvještaja dio je ključne odgovornosti Odbora jer se na taj način nadgleda poštuju li članice svoje obveze.

Domaća potpora i „kutije”

Urugvajski krug promijenio je način na koji vlade mogu oblikovati svoju poljoprivrednu politiku. U Sporazumu o poljoprivredi domaća poljoprivredna potpora razvrstana je u različite kategorije, koje se često nazivaju „kutijama”. Mjere potpore kojima se narušava trgovina („narančasta kutija”) podložne su ograničenjima: ograničenje „de minimis” primjenjuje se na sve članice s dodatnim iznosima (opisanim u WTO-u kao „zbirne mjere potpore” ili „obveze u pogledu zbirnih mjera potpore”); za neke članice to se ograničenje primjenjuju na temelju rashoda nastalih prije Urugvajskog kruga. Ostale potpore – kojeima se ne narušava trgovina ili se minimalno narušava trgovina ili proizvodnja („zelena kutija”) – i određeni programi kojima se ograničava proizvodnja („plava kutija”) ne podliježu ograničenjima.

Pristup tržištu

U Urugvajskom su krugu mnoge necarinske mjere u poljoprivredi zamijenjene redovnim carinama te su predviđena smanjenja carina. Zauzvrat je u Sporazumu o poljoprivredi predviđen poseban zaštitni mehanizam kako bi se omogućile privremene dodatne carine na uvoz određenih poljoprivrednih proizvoda u posebnim okolnostima, kao što je nagli porast uvoza. Trideset i osam članica WTO-a, uključujući EU, imaju pravo koristiti posebne zaštitne mjere utvrđene u rasporedima.

Izvozna konkurencija

U skladu sa Sporazumom o poljoprivredi, upotreba izvoznih subvencija i određene mjera koje se odnose na izvoz bila je ograničena. Međutim, na Ministarskoj konferenciji u Nairobiju u prosincu 2015. članice WTO-a otišle su korak dalje i pristale ukinuti izvozne subvencije. Razvijene zemlje morale su to učiniti s trenutačnim učinkom (uz određena prijelazna razdoblja do kraja 2020.), zemlje u razvoju do kraja 2023., a najslabije razvijene zemlje do kraja 2030. Uz to, Odlukom iz Nairobija uvode se pravila za izvozne kredite i jamstva za izvozne kredite, međunarodnu pomoć u hrani i državna poduzeća za izvoz poljoprivrednih proizvoda.

Povezane informacije

Objašnjenje izvozne konkurencije / izvoznih subvencija

Ministarske konferencije WTO-a

Ministarska konferencija najviše je tijelo nadležno za donošenje odluka u WTO-u. Sve članice WTO-a, uključujući EU, mogu sudjelovati na toj konferenciji, koja se obično održava svake dvije godine. Posljednjih su godina dvije ministarske konferencije rezultirale važnim promjenama u trgovini poljoprivrednim proizvodima

  • Na Baliju 2013. poduzeta su četiri važna koraka. Članice su postigle dogovor o privremenoj „mirovnoj klauzuli” s ciljem pronalaženja trajnog rješenja u pogledu držanja javnih robnih zaliha radi sigurnosti opskrbe hranom. Donijele su i izjavu o krajnjoj suzdržanosti u uporabi svih oblika izvoznih subvencija te proširile popis „općih usluga” u „zelenoj kutiji”. Uz to, donesena je odluka kojom se predviđa veća transparentnost upravljanja carinskim kvotama, s mehanizmom za sustavno nedovoljno popunjene kvote.
  • U Nairobiju 2015., članice WTO-a nastavile su s radom započetim na Baliju i donijele odluku o ukidanju izvoznih subvencija za izvoz s poljoprivrednih gospodarstava i o utvrđivanju pravila o izvoznim kreditima i jamstvima za izvozne kredite, međunarodnoj pomoći u hrani i državnim poduzećima za izvoz poljoprivrednih proizvoda. Dogovorile su se i da će nastaviti pregovore o poljoprivredi, držanju javnih robnih zaliha radi sigurnosti opskrbe hranom i pristupu tržištu te o s time povezanom posebnom mehanizmu zaštite za zemlje u razvoju.

Sljedeća ministarska konferencija održat će se u lipnju 2020. u Nur-Sultanu u Kazahstanu.

Poljoprivreda EU-a

EU je svoj program poljoprivrednih potpora prilagodio u cilju daljnjeg razvoja tržišne, pravedne i transparentne politike. Taj je postupak započeo i prije Urugvajskog kruga pregovora i nastavlja se i danas. Promovira upotrebu instrumenata politike kojima se manje narušava trgovina. Većina potpora poljoprivrednicima sada se dodjeljuje u obliku proizvodno nevezanih izravnih plaćanja bez obveze proizvodnje. Grafikon u nastavku prikazuje pomak u EU-ovoj politici iz mjera „narančaste kutije” u „zelenu kutiju”, u kojoj je potpora kojom se ne narušava trgovina. Ostali grafikoni u nastavku pokazuju promjene kod drugih velikih trgovinskih partnera.

Kretanja u domaćim potporama u EU-u

Novosti o prijavljenim domaćim potporama za druge članice

Pregovori

Postupak

Aktualni krug pregovora pokrenut je u studenome 2001. u Dohi, u Kataru. Takozvani „krug pregovora iz Dohe” ili „razvojni program iz Dohe” bio je usmjeren na daljnju liberalizaciju trgovine, uz istovremeno olakšavanje integracije u multilateralni sustav WTO-a za zemlje u razvoju, prije svega najslabije razvijene zemlje Unatoč naporima koje je EU uložio, pregovori u području poljoprivrede u zastoju su. Promjene razine gospodarskog razvoja prvenstveno su povećale važnost pojedinih zemalja u razvoju kao glavnih izvoznika i aktera u trgovini poljoprivrednim proizvodima. Pregovori su zaustavljeni konkretno zbog nespremnosti određenih članica WTO-a da reformiraju svoje poljoprivredne politike.

Unatoč tome, članice WTO-a nastavljaju pregovarati o reformi trgovine poljoprivrednim proizvodima. To se odvija na posebnim zasjedanjima Odbora za poljoprivredu kako bi se predstavili prijedlozi za ministarsku konferenciju WTO-a koja se održava svake dvije godine.

Prioriteti EU-a u pregovorima o poljoprivredi

EU će nastaviti promovirati multilateralizam i međunarodnu suradnju. WTO i uključiv međunarodni trgovinski sustav koji se temelji na pravilima ključni su za globalnu sigurnost opskrbe hranom i razvoj. Kad je riječ o trgovini poljoprivrednim proizvodima, EU će i dalje raditi na pravednijem i transparentnijem sustavu. Za tri stupa Sporazuma o poljoprivredi EU ima sljedeće prioritete:

Domaća potpora: Smanjenje mjera kojima se narušava trgovina važan je korak prema pravednom sustavu trgovine poljoprivrednim proizvodima. EU je izmijenio svoj nacionalni sustav potpore, koji se sada uglavnom sastoji od mjera kojima se ne narušava trgovina. Time je poboljšano funkcioniranje tržišta poljoprivrednih proizvoda i trgovine. EU će i dalje ustrajati u tome da drugi članovi učine isto.

Pristup tržištu: Pristup tržištu za poljoprivredne proizvode sastavni je dio globalnog trgovinskog sustava. Poboljšanje pristupa tržištu u okviru WTO-a moglo bi se najbolje postići uključivim i sveobuhvatnim pregovorima koji obuhvaćaju pristup tržištu za poljoprivredne i nepoljoprivredne proizvode i usluge. Pitanja pristupa tržištu također su prirodno okosnica bilateralnih pregovora o sporazumima o slobodnoj trgovini.

Izvozna konkurencija: EU smatra da bi se daljnji pregovori trebali temeljiti na koracima poduzetima u Nairobiju, prije svega kad je riječ o daljnjim pravilima za izvozne kredite i jamstva za izvozne kredite, međunarodnoj pomoći u hrani i državnim poduzećima za izvoz poljoprivrednih proizvoda.