Pregled Svjetske trgovinske organizacije
Svjetska trgovinska organizacija (WTO) osnovana je 1995. i okosnica je multilateralnog sustava trgovine temeljenog na pravilima. WTO je organizacija koju vode njezine članice, a ima ih164 (u srpnju 2019.). Osnovne su djelatnosti WTO-a sljedeće:
- multilateralni pregovori s ciljem progresivne liberalizacije tržišta;
- utvrđivanje, u obliku sporazuma, temeljnih pravnih pravila za trgovinu;
- rješavanje trgovinskih sporova među članicama;
- praćenje trgovinskih politika članica.
Europska unija članica je WTO-a i, kao najveći svjetski trgovinski blok, ima ključnu ulogu u njemu. Europska komisija predstavlja EU, odnosno pregovara u ime svih država članica EU-a kao jedinstveni subjekt. EU aktivno podupire rad WTO-a u multilateralnom donošenju pravila i liberalizaciji trgovine a pritom ima sljedeće ciljeve:
- održavati tržišta otvorenima i otvarati nova tržišta za europska poduzeća;
- poboljšavati multilateralna pravila i osigurati da ih članovi poštuju;
- promovirati održivi razvoj putem trgovine.
Trenutačno važeća pravila dogovorena su u Urugvajskom krugu pregovora (1986. – 1994.), koji je zaključen sklapanjem Sporazuma iz Marakeša o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije. Sporazum iz Marakeša zapravo je niz sporazuma o različitim aspektima trgovinskih pravila. Obuhvaća reviziju Općeg sporazuma o carinama i trgovini (engl. „General Agreement on Tariffs and Trade”, GATT) iz 1947. te sporazume o intelektualnom vlasništvu, rješavanju sporova, tehničkim preprekama trgovini, sanitarnim i fitosanitarnim pravilima te, prije svega, poljoprivredi.
Povezane informacije
Rješavanje sporova
WTO je uspostavio mehanizam za rješavanje sporova među članicama u vezi s provedbom sporazumâ WTO-a.
WTO i poljoprivreda
Zbog važnosti poljoprivrede u svjetskoj trgovini sklopljen je zasebni sporazum o poljoprivredi, kojim su uređeni domaća potpora, izvozna konkurencija (posebno subvencije) i pristup tržištu.
Sporazum o poljoprivredi
Cilj je WTO-ova Sporazuma o poljoprivredi uspostaviti „pravedan i tržišno usmjeren sustav trgovine poljoprivrednim proizvodima”. Njime su utvrđena pravila koja se primjenjuju na sve članice WTO-a kako bi se osigurala znatna postupna smanjenja poljoprivredne potpore i zaštite. Sporazum je dio rezultata postignutih tijekom Urugvajskog kruga pregovora i ključni je pomak u postizanju veće tržišne orijentacije svjetske poljoprivrede.
Osim općih pravila koja se primjenjuju na sve članice WTO-a, taj sporazum sadržava i posebne obveze pojedinačnih članica, među ostalim u pogledu trgovine poljoprivrednim proizvodima i poljoprivredne potpore te carina i carinskih kvota. One su utvrđene u „Rasporedima”.
Odbor za poljoprivredu nadzire provedbu obveza koje proizlaze iz Sporazuma. Sve članice WTO-a zastupljene su u Odboru i mogu se međusobno savjetovati o provedbi Sporazuma. Članice izvješćuju o svojoj provedbi obveza i odgovaraju na pitanja drugih članica. Pregledavanje izvještaja dio je ključne odgovornosti Odbora jer se na taj način nadgleda poštuju li članice svoje obveze.
Domaća potpora i „kutije”
Urugvajski krug promijenio je način na koji vlade mogu oblikovati svoju poljoprivrednu politiku. U Sporazumu o poljoprivredi domaća poljoprivredna potpora razvrstana je u različite kategorije, koje se često nazivaju „kutijama”. Mjere potpore kojima se narušava trgovina („narančasta kutija”) podložne su ograničenjima: ograničenje „de minimis” primjenjuje se na sve članice s dodatnim iznosima (opisanim u WTO-u kao „zbirne mjere potpore” ili „obveze u pogledu zbirnih mjera potpore”); za neke članice to se ograničenje primjenjuje na temelju rashoda nastalih prije Urugvajskog kruga. Ostale potpore – kojima se trgovina ili proizvodnja ne narušavaju ili se narušavaju minimalno („zelena kutija”) – određeni programi kojima se ograničava proizvodnja („plava kutija”) ne podliježu ograničenjima.
Pristup tržištu
U Urugvajskom su krugu mnoge necarinske mjere u poljoprivredi zamijenjene redovnim carinama te su predviđena smanjenja carina. Zauzvrat je u Sporazumu o poljoprivredi predviđen poseban zaštitni mehanizam kako bi se omogućile privremene dodatne carine na uvoz određenih poljoprivrednih proizvoda u posebnim okolnostima, kao što je nagli porast uvoza (aktivacija zbog količine) ili pad uvozne cijene ispod određene referentne cijene (aktivacija zbog cijene). Trideset i osam članica WTO-a, uključujući EU, imaju pravo koristiti posebne zaštitne mjere utvrđene u rasporedima.
Izvozna konkurencija
U skladu sa Sporazumom o poljoprivredi, upotreba izvoznih subvencija i određene mjera koje se odnose na izvoz bila je ograničena. Međutim, na Ministarskoj konferenciji u Nairobiju u prosincu 2015. članice WTO-a otišle su korak dalje i pristale ukinuti izvozne subvencije. Razvijene zemlje morale su to učiniti s trenutačnim učinkom (uz određena prijelazna razdoblja do kraja 2020.), zemlje u razvoju do kraja 2023., a najslabije razvijene zemlje do kraja 2030. Uz to, Paketom iz Nairobija uvode se pravila za izvozne kredite i jamstva za izvozne kredite, međunarodnu pomoć u hrani i državna poduzeća za izvoz poljoprivrednih proizvoda.
Povezane informacije
Objašnjenje izvozne konkurencije / izvoznih subvencija
Ministarske konferencije WTO-a
Ministarska konferencija najviše je tijelo nadležno za donošenje odluka u WTO-u. Sve članice WTO-a, uključujući EU, mogu sudjelovati na toj konferenciji, koja se obično održava svake dvije godine. Posljednjih su godina dvije ministarske konferencije rezultirale važnim promjenama u trgovini poljoprivrednim proizvodima
- Na Baliju 2013. poduzeta su četiri važna koraka. Članice su postigle dogovor o privremenoj „mirovnoj klauzuli” s ciljem pronalaženja trajnog rješenja u pogledu držanja javnih robnih zaliha radi sigurnosti opskrbe hranom. Donijele su i izjavu o krajnjoj suzdržanosti u uporabi svih oblika izvoznih subvencija te proširile popis „općih usluga” u „zelenoj kutiji”. Uz to, donesena je odluka kojom se predviđa veća transparentnost upravljanja carinskim kvotama, s mehanizmima za sustavno nedovoljno popunjene kvote.
- U Nairobiju 2015. članice WTO-a nastavile su s radom započetim na Baliju i donijele odluku o ukidanju izvoznih subvencija za izvoz s poljoprivrednih gospodarstava i o utvrđivanju pravila o izvoznim kreditima i jamstvima za izvozne kredite, međunarodnoj pomoći u hrani i državnim poduzećima za izvoz poljoprivrednih proizvoda. Dogovorile su se i da će nastaviti pregovore o poljoprivredi, držanju javnih robnih zaliha radi sigurnosti opskrbe hranom i pristupu tržištu te o s time povezanom posebnom mehanizmu zaštite za zemlje u razvoju.
- Dvanaesta ministarska konferencija održana je od 12. do 17. lipnja 2022. u Ženevi (Švicarska), jer je 2020. bila odgođena zbog pandemije bolesti COVID-19. Konačni paket za poljoprivredu sastojao se od ministarske izjave o hitnom odgovoru na nesigurnost opskrbe hranom (WT/MIN(22)/28) i Ministarske odluke o izuzimanju hrane nabavljene u okviru Svjetskog programa za hranu (WFP) iz zabrane ili ograničenja izvoza (WT/MIN(22)/29). Obje odgovaraju na zahtjeve međunarodne zajednice za hitnim djelovanjem članica WTO-a kako bi se riješili trenutačni izazovi u pogledu sigurnosti opskrbe hranom.
- Unatoč tome što su se EU i druge članice aktivno angažirale u traženju kompromisnog rješenja, WTO na 13. ministarskoj konferenciji u Abu Dhabiju 2024. nije uspio postići dogovor o nastavku poljoprivredne reforme. Razlike u stajalištima članica bile su nepremostive. Taj je neuspjeh nažalost najviše naštetio najranjivijim zemljama, koje najviše računaju na multilateralni trgovinski sustav.
- Zbog zahtjevnog konteksta u Yaoundéu 2026. bilo je potrebno hitno reagirati kako bi se održao sustav trgovine poljoprivrednim proizvodima, što bi koristilo poljoprivrednicima i pomoglo u rješavanju globalne situacije kad je riječ o sigurnosti opskrbe hranom. U tom je kontekstu EU na toj konferenciji pružio snažnu potporu nacrtu izjave o poljoprivredi, trgovini i sigurnosti opskrbe hranom s ciljem revitalizacije pregovora o poljoprivredi. Tekst izjave podržale su gotovo sve članice WTO-a, zemlje u razvoju i razvijene zemlje. EU pozdravlja to približavanje stajališta i žali zbog toga što su različita stajališta nekih članica o budućim pregovorima blokirala konsenzus. EU će se i nakon 14. ministarske konferencije konstruktivno angažirati s ciljem unaprjeđenja pregovora.
Poljoprivreda EU-a
EU je svoj program poljoprivrednih potpora prilagodio u cilju daljnjeg razvoja tržišne, pravedne i transparentne politike. Taj je postupak započeo prije Urugvajskog kruga pregovora i nastavlja se i danas. Promovira upotrebu instrumenata politike kojima se manje narušava trgovina. Većina potpora poljoprivrednicima sada se dodjeljuje u obliku proizvodno nevezanih izravnih plaćanja bez obveze proizvodnje. Grafikon u nastavku prikazuje pomak u EU-ovoj politici iz mjera „narančaste kutije” u „zelenu kutiju”, u kojoj je potpora kojom se ne narušava trgovina. Ostali grafikoni u nastavku pokazuju promjene kod drugih velikih trgovinskih partnera.
Kretanja u domaćim potporama u EU-u
Novosti o prijavljenim domaćim potporama za druge članice
Pregovori
Proces
Aktualni krug pregovora pokrenut je u studenome 2001. u Dohi, u Kataru. Takozvanim „krugom pregovora iz Dohe” ili „razvojnim programom iz Dohe” nastojalo se još više liberalizirati trgovinu, a da se istovremeno zemljama u razvoju olakša integracija u multilateralni sustav WTO-a. Unatoč naporima koje je EU uložio, pregovori u području poljoprivrede u zastoju su. Promjene razine gospodarskog razvoja prvenstveno su povećale važnost pojedinih zemalja u razvoju kao glavnih izvoznika i aktera u trgovini poljoprivrednim proizvodima. Pregovori su zaustavljeni ponajviše zbog nespremnosti određenih članica WTO-a da reformiraju svoje poljoprivredne politike.
Unatoč tome, članice WTO-a nastavljaju pregovarati o reformi trgovine poljoprivrednim proizvodima. To se događa na posebnim zasjedanjima Odbora za poljoprivredu kako bi se predstavili prijedlozi za ministarsku konferenciju WTO-a.
Prioriteti EU-a u pregovorima o poljoprivredi
EU će nastaviti promovirati multilateralizam i međunarodnu suradnju. WTO i uključiv međunarodni trgovinski sustav koji se temelji na pravilima ključni su za globalnu sigurnost opskrbe hranom i razvoj. Kad je riječ o trgovini poljoprivrednim proizvodima, EU će i dalje raditi na pravednijem i transparentnijem sustavu. Za tri stupa Sporazuma o poljoprivredi EU ima sljedeće prioritete:
Domaća potpora: smanjenje mjera kojima se narušava trgovina važan je korak prema pravednijem sustavu trgovine poljoprivrednim proizvodima. EU je izmijenio svoj nacionalni sustav potpore, koji se sada uglavnom sastoji od mjera kojima se ne narušava trgovina. Time je poboljšano funkcioniranje tržišta poljoprivrednih proizvoda i trgovine. EU će i dalje ustrajati u tome da drugi članovi učine isto.
Pristup tržištu: pristup tržištu za poljoprivredne proizvode sastavni je dio globalnog trgovinskog sustava. Poboljšanje pristupa tržištu u okviru WTO-a moglo bi se najbolje postići uključivim i sveobuhvatnim pregovorima koji obuhvaćaju pristup tržištu za poljoprivredne i nepoljoprivredne proizvode i usluge. Pitanja pristupa tržištu također su prirodno okosnica bilateralnih pregovora o sporazumima o slobodnoj trgovini.
Izvozna konkurencija: EU vjeruje da bi se daljnji pregovori trebali temeljiti na koracima poduzetima u Nairobiju, prije svega kad je riječ o daljnjim pravilima za izvozne kredite i jamstva za izvozne kredite, međunarodnoj pomoći u hrani i državnim poduzećima za izvoz poljoprivrednih proizvoda.
