U divljim hrastovim šumama masiva Strandža šumsko je raslinje ujutro obavijeno izmaglicom, a na lišću blista medljika.
Pčele medarice prikupljaju tu slatku prirodnu tvar i od nje proizvode gladak smeđi med „Strandzhanski manov med” ZOI blago gorkog naknadnog okusa.
Lokalni proizvođači koriste se starim prokušanim tehnikama s pomoću kojih se u konačnom proizvodu zadržavaju prirodni okusi i hranjive tvari iz meda.
Podrijetlo
„Strandzhanski manov med” ZOI nastaje u drevnim hrastovim šumama planinskog masiva Strandža u Bugarskoj.
Planinski lanac Strandža nalazi se na granici Europe i Azije, a okružen je Crnim, Egejskim i Mramornim morem. U regiju dolazi vlažni morski zrak, koji u proljeće i ljeto stvara rijetku jutarnju maglu na šumskom tlu.
U tim uvjetima buja bogat mozaik biljnog svijeta u kombinacijama koje su jedinstvene u Europi. Šumska vegetacija vrlo je slična pontskoj flori Kavkaza i Male Azije. Neke su od vrsta Rhododendron ponticum (pjenišnik), Daphne pontica, Ilex colchica i Echium (lisičina) te lokalne podvrste trputca, pavitine, djeteline i bušina.
Mnoge su od tih vrsta drevne i pojavile su se prije kvartara (koji je počeo prije 2,6 milijuna godina). Ledeni pokrivač koji se u tom razdoblju često protezao diljem sjeverne i istočne Europe nije dosegao Strandžu. Zbog toga je do danas sačuvan biljni svijet koji je bio raširen Europom u tercijaru (prije 65 do 2,6 milijuna godina).
Te se vrste nazivaju reliktnom florom iz tercijara, a u njih se ubrajaju Veronica turrilliana, Vaccinium arctostaphylos (kavkaska borovnica) i Cistus salviifolius (bijeli bušin) te određene podvrste hrasta, kao što su Quercus hartwissiana (poznat kao hrast s planine Strandža) i Quercus polycarpa.
Regija Strandža ima toliku ekološku dubinu i raznolikost da je priznata kao jedno od prioritetnih područja za zaštitu okoliša u EU-u. Masiv sadržava nekoliko prirodnih rezervata i uvršten je u paneuropsku ekološku mrežu zaštićenih prirodnih staništa Natura 2000.
Stanovnici regije Strandža žive u skladu s prirodom i okolišem. Dok smeđe cimetno šumsko tlo i podzolasto žuto tlo otežavaju masovnu poljoprivrednu proizvodnju, hrastove šume stvaraju dovoljno hrane za pčele, zbog čega je pčelarstvo logična djelatnost u lokalnim zajednicama. Šume regije Strandža obrubljene su pčelinjacima, od kojih mnogi sadržavaju tradicionalne košnice pletare i panjeve koji potječu s kraja 19. stoljeća.
EU je priznao jedinstvenu prirodnu baštinu meda „Strandzhanski manov med” 2019., kada je naziv proizvoda certificiran zaštićenom oznakom izvornosti (ZOI).
Proizvodnja
„Strandzhanski manov med” ZOI proizvod je svojeg prirodnog okruženja. Proizvodnja je isprepletena s interakcijom flore i faune šumskog ekosustava.
Taj proces počinje među lišćem hrastovih šuma, gdje mali kukci kao što su lisna uš i hrastov žižak sišu slatku smolu iz lišća i ostavljaju još slađu tvar – medljiku.
Topla morska klima masiva Strandža stvara savršene uvjete za proizvodnju medljike. Zahvaljujući vlazi u regiji narastu veliki listovi te tako olakšavaju transpiraciju i pružaju veću površinu na kojoj se kukci mogu hraniti. Rijetke magle koje obavijaju šume omogućuju da kapi smole i medljike dulje ostaju na listovima. Da su magle gušće, kapi bi bile veće i padale bi s listova.
U lipnju, srpnju i kolovozu hrastova je medljika glavna hrana pčela u šumama masiva Strandža jer ne cvate mnogo cvijeća koje proizvodi nektar. Kada pčele sakupe medljiku, pretvaraju je u med i spremaju ga u košnice na rubu šume.
Kada med dovoljno sazrije u košnici, pčelari vade saće i stavljaju ga u centrifugalni ekstraktor. Taj uređaj velikom brzinom okreće saće i tako centrifugalnom silom odvaja med od voštane strukture. Nakon odvajanja med se filtrira, homogenizira i pročišćuje najmanje 24 sata u spremnicima za sabiranje meda.
Pretakanje, pakiranje i označivanje provode se u čistim i prikladnim objektima koji se nalaze na zemljopisnom području kako bi se zajamčila kvaliteta i sljedivost. Kristalizirani med otapa se zagrijavanjem na temperaturi od najviše 42 °C, što je najviša temperatura koja se doseže u košnici tijekom vrcanja.
U usporedbi s većinom vrsta meda na bazi nektara, „Strandzhanski manov med” ZOI ima intenzivnu boju i blago gorak okus, što je poglavito posljedica mikroflore iz medljike. Usto, sastav medljike daje mnogo nutrijenata, kao što su kalij, magnezij i litij, kao i visoku razinu antioksidansa.