Nepoštene trgovačke prakse u lancu opskrbe hranom

Što su nepoštene trgovačke prakse

Nepoštene trgovačke prakse poslovne su prakse koje odstupaju od dobrog poslovnog ponašanja i protivne su načelima dobre vjere i poštenog poslovanja. Lanac opskrbe hranom osjetljiv je na nepoštene trgovačke prakse zbog velikih neravnoteža između malih i velikih gospodarskih subjekata. Poljoprivrednici i mali gospodarski subjekti u lancu opskrbe hranom često nemaju dovoljnu pregovaračku moć da se obrane od tih praksi.

Europska unija stoga je odlučila poboljšati zaštitu poljoprivrednika, ali i malih i srednjih dobavljača, te propisati obvezna pravila kojima se zabranjuju određene nepoštene trgovačke prakse.

Europski parlament i Vijeće 17. travnja 2019. donijeli su Direktivu EU 2019/633 o nepoštenim trgovačkim praksama u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima. Države članice EU-a tu su direktivu morale prenijeti u nacionalno zakonodavstvo do 1. svibnja 2021. i početi je primjenjivati šest mjeseci kasnije.

To je dio šireg plana upravljanja, čiji je cilj postizanje učinkovitijeg i pravednijeg lanca opskrbe hranom koji uključuje i suradnju proizvođača i mjere za povećanje transparentnosti tržišta.

Suzbijanje nepoštenih trgovačkih praksi

Radi poboljšanja položaja poljoprivrednika te malih i srednjih poduzetnika u lancu opskrbe hranom Unija je donijela propise kojima se zabranjuje 16 nepoštenih trgovačkih praksi. U toj se direktivi razlikuju „crne” i „sive” prakse. Crne nepoštene trgovačke prakse zabranjene su bez obzira na okolnosti, ali siva praksa dopuštena je ako se dobavljač i kupac o njima unaprijed jasno i nedvosmisleno dogovore.

Deset crnih nepoštenih trgovačkih praksi

• Plaćanja za pokvarljive poljoprivredne i prehrambene proizvode nakon više od 30 dana
• Plaćanja za ostale poljoprivredne i prehrambene proizvode nakon više od 60 dana
• Kratak rok za otkazivanje narudžbi pokvarljivih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda
• Kupac jednostrano mijenja ugovor
• Plaćanja koja nisu povezana s određenom transakcijom
• Prijenos rizika od gubitka i propadanja na dobavljača
• Kupac unatoč zahtjevu dobavljača odbija pisane potvrde ugovora o opskrbi
• Kupac zloupotrebljava poslovne tajne dobavljača
• Komercijalna odmazda kupca
• Prijenos troškova ispitivanja pritužbi potrošača na dobavljača

Šest sivih nepoštenih trgovačkih praksi

One su dopuštene samo ako su unaprijed dogovorene na jasan i nedvosmislen način.

• Povrat neprodanih proizvoda
• Dobavljač plaća za skladištenje, izlaganje i uvrštavanje u ponudu
• Dobavljač plaća za promidžbu
• Dobavljač plaća za marketing
• Dobavljač plaća za oglašavanje
• Dobavljač plaća za osoblje kupca koje oprema prostor

Direktivom se predviđa minimalno usklađivanje u pogledu nepoštenih trgovačkih praksi u svim državama članicama EU-a. Time će se osigurati jednaki uvjeti kad je riječ o praksama koje su utvrđene kao najproblematičnije.

Glavna pravila Direktive

Zaštita slabijih dobavljača od snažnijih kupaca

Direktivom se predviđa zaštita slabijih dobavljača od snažnijih kupaca, što uključuje sve dobavljače poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda s prometom do 350 milijuna EUR, uz različite razine zaštite koje su predviđene ispod tog praga. To se odnosi na poljoprivrednike, organizacije proizvođača i distributere ispod praga. To se odnosi i na dobavljače i kupce izvan EU-a, pod uvjetom da se jedna od stranaka nalazi unutar EU-a.

Prenošenje u nacionalno zakonodavstvo

Pri prenošenju Direktive u nacionalno zakonodavstvo države članice EU-a mogle bi odlučiti da budu strože od Direktive i idu iznad njezina područja primjene. Međutim, ne bi mogle pružiti manju zaštitu od one predviđene Direktivom.

Komisija je u listopadu 2021.objavila privremeno izvješće o stanju u pogledu prenošenja i provedbe Direktive. Sve države članice prenijele su tu Direktivu u nacionalne propise do prosinca 2022. Ažurirano izvješće i povezani radni dokument službi, objavljeni u travnju 2024., sada pružaju uvid u odluke o prenošenju u svih 27 država članica.

Provedbena tijela

Svaka država članica EU-a odredila je nadležno tijelo za provedbu tih pravila. Ta tijela moraju imati ovlasti za pokretanje istraga i izricanje kazni gospodarskim subjektima koji krše pravila.