Pitak, blaga i puna okusa, irski viski OZP poznat je po profinjenoj aromi.
Irski viski OZP jedno je od najstarijih žestokih alkoholnih pića na svijetu: destilira se u Irskoj od 6. stojeća. Boja ovog žestokog pića kreće se od blijedozlatne do tamnojantarne, a u ponudi je nekoliko okusa u kojima prevladavaju arome voća ili cvijeća, drva ili meda.
Povijest i podrijetlo
Kad su u Irskoj počeli destilirati alkohol, redovnici su pokrenuli proces koji će svijetu dati jedan od najpoznatijih viskija, a i sâm naziv pića. „Uisce Beatha”, odnosno „voda života”, izvorno je bio naziv za svaki destilirani alkohol, čak i ako mu je namjena bila u proizvodnji parfema ili u medicini, ali je naposljetku postao sinonim pića koje danas poznajemo.
Sve je počelo kao kućna proizvodnja, često skrivena radi izbjegavanja velikih poreza: irski viski tradicionalno se proizvodio lokalno i u malim količinama. Ali količina proizvedenog viskija naglo je narasla u 19. stoljeću. Industrijalizacija je bila toliko brza da se od 1827. do 1840. broj destilerija u Irskoj udvostručio! No za razliku od 19. stoljeća, početak 20. stoljeća pokazao se okrutnim za irsku proizvodnju viskija.
Poremećaj u gospodarstvu izazvan Prvim svjetskim ratom, Uskrsni ustanak i građanski rat u Irskoj znatno su naštetili toj industriji. Drugi težak udarac irskom je viskiju nanio 18. amandman na američki ustav, kojim je u SAD-u zabranjena prodaja alkohola (prohibicija). Najveće izvozno tržište irskog viskija preko noći je nestalo, a ionako uzdrmana industrija još je više propala.
Unatoč tim problemima irski viski je preživio, od 1980-ih proizvodnja stalno raste, a do 1990-tih je potpisan niz međunarodnih sporazuma u kojima je potvrđena jedinstvena narav irskog viskija. Među njima je i sporazum između EU-a i SAD-a iz 1994. kojim je upotreba naziva irski viski ograničena na viski destiliran na irskom otoku. Do 2013. diljem svijeta izvezeno je više od 6,2 milijuna devetlitarskih kutija, što je dobar pokazatelj koliko je irski viski cijenjen u cijelome svijetu.
Postupak proizvodnje
Postupak proizvodnje počinje s cijelim žitaricama. U sladni viski („malt whiskey”) ide samo ječam, a u žitni („grain whiskey”) najmanje 30 %ječma, koji se melje i miješa s lokalnom vodom. Dobivena kaša zagrijava se da se iz zrnja ekstrahiraju šećeri, a ostatak „sladovine” spreman je za fermentaciju. Dodaje se kvasac koji šećere iz sladovine pretvara u alkohol. Ova se fermentirana tekućina zove „wash” i spremna je za destilaciju.
U destilaciji irskog viskija upotrebljavaju se dva različita postupka: starija metoda pot still (kazan) i metoda column still (destilacijska kolona). Metodom pot still nastaje viski punijeg okusa, a column still daje laganiji viski.
Tijekom destilacije wash (fermentirana tekućina) prolazi kroz postupak zagrijavanja, odvajanja i kondenzacije. Razlikuje se postupak za pot still i za column still, te je li viski dvaput ili triput destiliran. Neovisno o metodi, za odabir prave mješavine alkohola potrebno je veliko umijeće. Taj se postupak naziva „rezanje” i presudan je u proizvodnji kvalitetnog viskija.
Naposljetku, viski najmanje tri godine zrije u skladištima na irskom otoku. Zbog stroge odredbe da proizvod ne smije dozrijevati nigdje osim u Irskoj, viski se ne smije ni izvoziti u vlastitoj bačvi, nego se prije odlaska s otoka mora puniti u boce ili spremnike od inertnog materijala.