„Chianti” ZOI jedno je od najpoznatijih talijanskih vina na svijetu. Odlično pristaje uz tjesteninu u umaku od rajčice ili pak jelo od jetre i boba, a njegov intenzivan okus dozrijevanjem postaje sve profinjeniji.
Vino „Chianti” ZOI svjetlocrvene je boje poput rubina te obično poprima tamnije granatne tonove što je starije. Njegov suh i skladan okus s vremenom postiže meku, baršunastu zrelost.
Podrijetlo
Chianti ZOI potječe iz talijanske regije Toskane, u kojoj su vinogradi oduvijek bili dio krajolika, što dokazuju pronađeni ostaci fosilizirane vinove loze otprije deset milijuna godina.
Prvi znakovi uzgoja vinove loze u toj regiji sežu u 8. st. pr. Kr., odnosno razdoblje Etruščana (od 8. do 3. st. pr. Kr.). Već je tada toskansko vino bilo cijenjeno izvan regije te se izvozilo u južnu Italiju i Galiju (koja će većim dijelom postati Francuska).
Proizvodnja Chiantija ZOI postupno se razvijala od ranog srednjeg vijeka. Brežuljci između gradova Firence i Siene bili su poznati kao „gorje Chianti”. To je područje bilo poznato po vinogradarstvu te su se u njemu tri glavna mjesta proizvodnje (naselja Castellina, Gaiole i Radda) okupila u „Ligu Chianti“ (Lega del Chianti).
Prvo pravno priznanje dao je 1716. veliki vojvoda Toskane Cosimo III. de Medici, koji je propisao da naziv Chianti smiju upotrebljavati samo proizvođači vina iz naselja Lige Chianti te općine Greve i njezine okolice.
Odonda je ograničeno područje proizvodnje Chiantija ZOI postupno raslo te danas uključuje znatan dio središnje Toskane, koji obuhvaća pokrajine sljedećih gradova: Arezzo, Firenca, Prato, Pistoia, Pisa i Siena. To je područje pravno priznato kao područje proizvodnje Chiantija ZOI 9. kolovoza 1967., kada mu je dodijeljena talijanska kontrolirana oznaka izvornosti (DOC).
Proizvodnja
Posebnost Chiantija ZOI povezana je s klimatskim i geološkim značajkama te regije. Topla sredozemna klima pod utjecajem Tirenskog mora i umjerene temperature na brežuljkastom terenu idealni su uvjeti za uzgoj vinove loze. Zahvaljujući nadmorskoj visini grožđe ima dobar omjer šećera i kiselosti zbog velikih fluktuacija temperature tijekom dana.
Za proizvodnju Chiantija ZOI uglavnom se upotrebljavaju sorte vinove loze koje se tradicionalno uzgajaju u toj regiji. Na primjer, glavna je sorta u proizvodnji Chiantija sangiovese N, koja bi trebala činiti od 70 do 100 % grožđa.
Vinova loza koja se upotrebljava za proizvodnju Chiantija ZOI ne smije se uzgajati na nadmorskoj visini višoj od 700 metara, a u prosjeku se uzgaja na nadmorskoj visini od 200 do 400 metara. Nema posebnih ograničenja u vezi sa samim načinom uzgoja, pod uvjetom da on ne utječe na specifična svojstva grožđa i vinove loze. Međutim, strogo je zabranjen uzgoj na vodoravnom terenu.
Danas postoje različite vrste vina Chianti ZOI, koje se razlikuju po metodi dozrijevanja ili sastavu grožđa, na primjer Chianti Superiore ili Chianti Riserva, no sva vina moraju biti proizvedena na ograničenom području podrijetla od lokalnoga grožđa.