Proizvodno vezana potpora dohotku

U okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) postupno se ukida povezanost primanja potpore dohotku i proizvodnje određenih proizvoda („proizvodno nevezana potpora”). Time se nastoji izbjeći prekomjerna proizvodnja određenih proizvoda i osigurati da poljoprivrednici odgovaraju na stvarnu tržišnu potražnju.

Međutim, ako su određeni sektori važni iz gospodarskih, socijalnih i/ili okolišnih razloga, u nekim situacijama ti sektori ili podsektori mogu primiti potporu za otklanjanje poteškoća kojima su izloženi. 

Mehanizmom proizvodno vezane potpore dohotku nastoji se spriječiti eskalacija tih poteškoća:

• poboljšanjem konkurentnosti
• održivosti i/ili
• kvalitete.

Mehanizam proizvodno vezane potpore dohotku posebno je prikladan u situacijama u kojima bi inače došlo do napuštanja proizvodnje, što pak može utjecati na druge dijelove lanca opskrbe ili povezana tržišta te povećati nezaposlenost u ruralnim regijama koje su već gospodarski ugrožene.

Potpora se isplaćuje po životinji ili hektaru predmetnog sektora (npr. u vezi s proizvodnjom) te podliježe različitim važnim uvjetima i strogim ograničenjima kako bi se ublažio rizik od narušavanja tržišta.

U pravilu (uz nekoliko iznimaka u opravdanim slučajevima) države članice EU-a ne smiju upotrijebiti više od 13 % svojeg proračuna za izravna plaćanja za dodjelu proizvodno vezane potpore dohotku. Međutim, potpora proizvodnji proteinskih usjeva može se povećati za do 2 postotna boda zbog horizontalne poteškoće tog sektora i velike ovisnosti o uvozu na razini EU-a.

Mehanizam proizvodno vezane potpore dohotku može se dodijeliti samo određenim sektorima navedenima u Uredbi (EU) 2021/2115 te ako su države članice EU-a:

• obrazložile taj oblik potpore kao dio intervencijske strategije u svojim strateškim planovima u okviru ZPP-a za razdoblje 2023. – 2027.
• obrazložile poteškoće svakog ciljanog sektora
• obrazložile dugoročni cilj potpore, kao što je poboljšanje konkurentnosti, kvalitete i/ili održivosti te
• obrazložile socijalnu, gospodarsku i/ili okolišnu važnost svakog ciljanog sektora.

Države članice EU-a trebale bi voditi računa i o mogućem učinku potpore na unutarnje tržište.

Sektori kojima se može dodijeliti potpora jesu žitarice, uljarice (osim sjemenki suncokreta konzumnog tipa), proteinski usjevi (uključujući, mahunarke i mješavine mahunarki i trava), lan, konoplja, riža, orašasto voće, krumpiri za proizvodnju škroba, mlijeko i mliječni proizvodi, sjeme, ovčje i kozje meso, goveđe i teleće meso, maslinovo ulje i stolne masline, dudov svilac, sušena krma, hmelj, šećerna repa, šećerna trska i cikorija, voće i povrće i kulture kratkih ophodnji.

Sve države članice EU-a osim Nizozemske odlučile su za razdoblje 2023. – 2027. dodijeliti potporu određenim sektorima. Međutim, iznos financiranja i raspon obuhvaćenih sektora uvelike se razlikuju među zemljama.

Proizvodno vezana potpora u razdoblju 2014. – 2022.: Dobrovoljna proizvodno vezana potpora

U prethodnom programskom razdoblju 2014. – 2022. poljoprivrednicima se mogla dodijeliti proizvodno vezana potpora. U dokumentima u nastavku prikazan je pregled odluka o potpori država članica EU-a.